Slobodanka Čagalj, 1955. - 2024. |
|
|
|
Sloba
je bila srce i duša naše kuće - našeg Instituta. Tu je došla
kao, gotovo, djevojčica od 19 godina, i ostala punih 46
godina.
Formalno,
službeno radila je u računovodstvu, za taj posao primala
je plaću. Ali stvarno, stvarno je bila dobri duh Instituta
u punom radnom vremenu. Svoje vrijeme dijelila je sa svima
kojima je to trebalo.
Malo
tko je ujutro mogao doći na posao prije nje. Valjda je zato
kroz dan imala dovoljno vremena za sve nas. O svakome od
nas je mislila, o svemu je vodila računa; o rođendanima,
imendanima, rođenjima i smrtima, veselim i tužnim godišnjicama.
Dok je Sloba bila u Institutu, svake godine na godišnjicu
na Danijelinom grobu bilo je cvijeće. Kome je pomoć trebala,
kome je trebala ljudska riječ, rame, novac za posudbu, njezino
vrijeme - znao je gdje to može naći: kod Slobe u računovodstvu.
Takva
je bila naša Sloba, uvijek sa savršenom frizurom, službeno
odjevena u elegantnom kostimu. Njezine petice i zarazni
osmijeh odzvanjat će još dugo hodnicima našeg Instituta.
Počivala
u miru Božjem.
|